Catachresis :(
nedjelja, 22.06.2008.
Pomalo penzionerski.
ej...
'Ko kaže da da smo pali
taj mora da se šali
i najveći su mali
kad vijori CRVEN, BIJELI, PLAVI
domovini zahvali i pokaži ljubav
nema nikog da se pravi grbav !!
Dok ih jedni slave, drugi su ih poceli pljuvat.
Nije to ok. Tko jos lose prica o svom.
Zar je jedna sekunda razlog da se onakva momcad ocrni?
Svaka im cast. Igrali su dobro, igrali su srcem.
** ** ** ** **
Samo spavam. Odmaram.
Jucer sam za promjenu izasla vani s prijateljicom, a nije mi se dalo.
Sunce ugrijalo. Otopila sam se .. =D I zamalo umrla od dosade.
Cudno, zar ne .. Osobu koju poznajem 2 godine, i mislila sam o njoj sve najbolje jednostavno da je ne gledam istim ocima kao do prije nekoliko tjedana.
"I šta još ima kod tebe??", rečenica mi je ta parala uši. 
Jednostavno nisam znala šta da joj odgovorim.
A nekad smo znale sjedit satima, pričat bez prestanka, smijat se glupostima ..
Bile smo si najbolje. Ma sve bih jos dala za nju. Ali ona želi biti netko drugi.
Promijenila se. I kad joj to kazem ona se samo 'pogano' nasmiješi. 
Dode mi da zaplacem, ali shvatim koliko zapravo u nista polazem nadu da cu dobit nesto, da cu imat prijateljicu. Ali sam sretna, presretna kad pomislim da imam najboljeg prijatelja koji je uz mene i kad sam sretna i tužna i kad sam depresivna zbog pmsa (hehe podnosi sve to kao da zna kako mi je) .. 
Toliko od mene. Pozdrav. 
srijeda, 18.06.2008.
Holdays
Uh ovi ljetni praznici.
Vec me malo umorili.
Po cijele dane samo lezim, spavam i sjedim za kompom =)
Malo me noge bole ..
Evo jedem Nutellu
i malo razmisljam, huh sto sam mudra =D
Ranom zorom (10 ipo) jedva da mogu ista,
al uspijevam ..
Nesto kontam sta cu radit ovo ljeto,
jer mi je u skoli predobro sve zavrsilo ..
A uglavnom,
osjecam se tako prazno.
Prijateljice kao da ih nikad znala nisam,
sve je sa skolom zavrsilo.
Jedva cekam onu tuznu jesen =$
petak, 13.06.2008.
it's over (it's Friday)
E ovako.
Nema vise ustajanja rano u jutro.
Nema vise podocnjaka.
Nema vise glavobolje.
Nema vise zivciranja, bacanja knjiga.
Ali nema ni onog drustva koje me nekad znalo naljutit,
ali i razveselit, nasmijat provalama.
Ovaj me tjedan umorio vise nego svih 9 mjeseci.
Ipak jako sam zadovoljna.
Danas moj najdrazi svetac - Sv. Ante.
Hmm.. iako kisa pada raspolozenje mi je zavidno. 
Veceras ima da gori.
Pozdrav. 
srijeda, 04.06.2008.
Sada odlazim, oprosti mi za sve,
ne krivi me ni kada ti bude najteže.
Ja čuvam te u svojim mislima,
i gdje god da odem,
uvijek bit ćeš tamo gdje sam ja.
Dobro znaš da sada bih dala sve,
da noćas vrijeme stane, zauvijek.
Ako već mora doći sutra,
ako već mora biti kraj,
bar po dobru ti me pamti,
bar po dobru ti me znaj.
Ako večeras moram protiv sebe,
sve bi mi značilo da znam,
bar po dobru da me pamtiš
u svojim mislima.
I noćas zadnji put me zagrli za kraj,
kada budeš sam u dugim noćima
i shvatiš da me voliš kao nikad nikog,
dozovi me, probudi me iz sna,
nek vjetar tvoje riječi nosi tamo
gdje sam ja...
Evo jedna pjesma za početak.
Malo se čudno osjećam.
Nisam sretna, a nisam tužna.
Živciram samu sebe.
Osjećam da mi nešto fali.
Društvo? Ljubav? Netko s kim bi mogla pričat?
Netko tko će mi čitat misli ?
Sjedim za kompom i kontam sta da radim.
Jedva čekam petak.
Najboljoj mi prijateljici rođendan.
E ima da se Mame stuku.
Iako moram priznat..
nisam od onih koje se opijaju,
i koje su bar jednom bile na hitnoj zbog pića.
Ja sam dama :)
Eto toliko od mene na 'obecavajucem' blogu.
I Zvonko spreman je za san :D .. Laku noć !
ps- promijenila sam naziv bloga :) ovaj mi se nekako baš čini cool catachresis
ponedjeljak, 02.06.2008.
evo i Drugi post
Depresija me prosla.
Danas je bas fin dan.
Divno raspolozena.
Pomalo tuzna, moj Incho bolestan (mlađa seka).
Zadovoljna, jakooo.
Nemam puno ucit, pa odmaram.
Jos dva tjedna nastave.
Sex on the beach.
Shvatite kako hoćete.
Jednostavno ..
Jedva čekam kad ću na more.
A sad odo.
subota, 24.05.2008.
Prvi Post
Evo pišem i svoj prvi post.
Nemam puno za reć.
Osjećam se jako čudno.
Usamljeno.
Tužno.
A inače nisam takva osoba.
Volim svoje Ružičaste Naočale. Taj mi je svijet divan.
Toliko ljudi je oko mene ovih dana prošlo.
I većina me njih razočarala.
Ne volim kad sam ovakva.
Ali ne znam glumiti sreću, veselje, smijat se na silu. Nije to za mene.
Tako bi volila da su sad uz mene neke osobe. Netko ko me uvijek zna nasmijat.
Al niti jedne takve osobe nema.
Mislim da je ovo dobar početak. Mislim?
